Pronađeni sevdah: Lutanja

Zario je zube duboko u meso Okuyucu-evog kažiprsta i nije puštao. Dok se mladić silovito otimao uzdižući Cata u zrak, mačor je bjesno nastavljao svoj pohod. Nije dopuštao novom vlasniku ateljea da nastavi svoje čitanje, do tačke u kojoj, u napadu panike Okuyucu nije zbacio notes i čajnik s kreveta. Crvena tekućina širila se listovima papira…

*

Sjedili su u kafiću i promatrali kako ljudi razmjenjuju biljke… Nova radnica, koja je dobila poziciju umjesto njega pri posluživanju umalo je istresla tacnu sa kafama na njih, ali nije želio svoje misli kvariti i usmjeravati na takve banalne stvari oko tako niskog posla…
Nije to ono što želim ali komadić po komadić… rekao mu je mada je time sebe tješio i sebi se pravdao. Iscrpilo me ono što sam pisao i oblikovao posljednjih godinu dana i mada želim dovršiti projekt, nemam snage da to uradim. Naprosto mi je muka od moje prošlosti i priča koje sam ispoljio i milijun puta preoblikovao i preusmjerio na nešto novo, kako bih zadovoljio svoj ego i ne znam ni sam šta. Ali eto ovih zadnjih par dana je dobro s ovim novim kratkim piskaranjima. Nešto je, novo je i meni uzbudljivo, pa šta postane od njega postane.
Znaš, ja ustvari ne želim biti slavan. Ne u klasičnom smislu te riječi. Ja samo želim da me poznaju ljudi koji nešto znače i koji se interesuju za umjetnost, film općenito. Kao Elia Suleiman ili Aki Kaurismaki! Elia prosto uđe u ured gradonačelnika Pariza s pitanjem da zatvori 4 glavne ulice grada, gradonačelnik mu odobri i petu! Kaurismaki ima sve što mu u životu treba, snima svoje filmove bezbrižno, živi u toplom malom selu nedaleko od Lisabona i jednom godišnje u svojem starom plavom kadilaku putuje sve do Helsinkija! Bez gomile paparacija autograma i potrebe da se dokazuje novcima i pizdarijama…

*

– Gle šta ja čitam
– A mili moj Emanuel, da budem iskren, ja sam izvorno podigao tu knjigu s police upravo zbog mačka u odjelu. Potom mi se dopala na sinopsisu i.. pa sad od kako imam nastavu psihoanalize svakog dana mi je sve draža!
– Vjerujem da će ti se mnogo dopasti Ocean. On je tako artikuliran i elokventan… Čista suprotnost sirovom i nedorečenom Pajtimu…
– Kako si ti? Spreman da dođeš ovamo?
– Daaaa! Mada je ostalo još skoro dva mjeseca mnogo se radujem. Već sam se krenuo opraštati od prijatelja… Da budem iskren malo mi je sve ovdje dosadilo. Jedva čekam da odem i počnem iznova…
– U potpunosti te razumijem. I za mene je ovo novi start… I mada svakog dana sam sve više zauzet jeftinim egzistencijalnim problemima, mislim da svakog dana naučim nešto novo o sebi…

*

– E čovjek jesi živ
-Eeee jebote evo jesam
– Šta je reči? Idemo li danas uloviti kakvo maratonsko predavanje? Ili si više za filma?
– Hooj jarane čekaj da se razbudim za početak
– Opa umjetnički do dva se spava
– Ma jarane sinoć nisam oka sklopio a onda sam jutros išao raditi u Subway. – Maloprije napokon legao
– Aaaaaa izvini što te probudih. Ma i ja nisam nešto svoj zadnjih par noći nikako ne mogu zaspati. Legnem, ugasim svjetlo i onda ništa do zore. Milijun nekih misli
– Ma meni svaku drugu noć. Ne znam koji mi je kurac. A i one koje zaspem imam najčudnije snove ikad. Od kad sam krenuo čitati o podsvijesti moja je krenula da se izdrkava nad mojoj svjesti.
– Skroz te razumijem. Izvini još jednom što te probudih, hajde zovem te kasnije
– Nemaš brige bolan, sve pet. Hoćeš da odemo gledati Synonyms
– Zar nisi već gledao
– Jesam, ali mi je mnogo gotivan
– Ako ti se već ništa drugo ne gleda
– Vidjet ćeš super je film!