Pronađeni sevdah: *

*

Jedna od stvari koje su mi apsolutno otkriće su „euro slice pizza“ mjesta koja suštinski ne prodaju samo pizzu. Svako od ovih mjesta drže braća Albanci/Kosovari i uvijek su kombinacija tri stvari bureci, kebabi i pizze. I mada bureci, kako kvalitetom tako i cijenom znaju varirati, nekako pizza i kebab su pečati tih mjesta. Tako recimo, mada su neskromni na mesu, kebab slažu tako da u dubini se nalazi meso te se to njega mora rovinjati i rovariti preko gomile povrća i sosa. Mislim, nije da oni ne znaju složiti kebab da valja, stvar je što neće. Kada netko novi dođe i prvi put uzme ovakav kebab i osjeti njegovu neuravnoteženost sljedeći put će se garant opredijeliti za jufku, jer će se meso/povrće/sos sami izmiksati u wrap-u. I tu leži caka, jufka je za dobrih euro skuplja, u nju stane manje mesa a cijelo tijesto mnogo je jeftinije i jednostavnije gazdama da naprave. Tako te ulove.
Stoga euro slice pizza ispadne najbolja opcija, kako sam i sam otkrio, nakon nekoliko sedmica. Mada i tu postoje opet razlike. Postoje mjesta koja prodaju šestine, i to izričito naglašavaju ne bi li pridobili više mušterija k sebi, jer hey komad koji je šestina je veći nego komad koji je osmina. Samo što mjesta koja prodaju šestine koriste manje tepsije za pizzu, pa ti dođe na isto kao da si naručio osminu na nekom drugom mjestu. Također, ako si česta mušterija, i gazda te upamti imaš „povlastice“ u vidu sosova. Mislim koliko se može nazvati povlasticom to što te radnik priupita sa „rođače hoćeš da ti stavim kečapa/majoneze preko“.
Ono što je još zanimljivo je koliko ljudi i kako radi. Kako rade, je bar jednostavno objasniti, dvije smjene po dvanaest sati, svaki dan, uključujući vikende, nedjelje, praznike i ako treba, vjerojatno i nuklearnu destrukciju ili sudnji dan. U pitanju su uvijek familije, otac i sinovi, dva brata eventualno dva rođaka koji drže mjesto. Najstarija dva člana porodice su tako recimo oni koji rade izvana, služe goste, naplaćuju te znaju koliko novca prođe kroz lokal. U pozadini, gdje se slažu i pripremaju pizze, meso za kebab i bureci, se nalazi po još jedan radnik, kojeg uglavnom nitko ne zna i ne vidi od mušterija. On je tu, više iz sigurnosnih razloga neko da bi pripremao hranu. Da pojasnim, kada bi netko bio dovoljno glup da krene maltretirati mušterije ili gazdu, ili još gore kada bi pokušao da opljačka mjesto, ne bi se fino proveo. Dok bi imao fokus na najstarijeg člana familije koji poslužuje, mnogo mlađi hrmpalija bi izletio iz kuhinje i šakama riješio stvari. Šakama, jer noževi, lopate, puške su za pičke.

*

– Znaš stari, osjećam se jebote ko u New Yorku
– Slušaj bolan, znači prvo živimo u centru grada, u jezgri, s jedne strane, s druge, mjesta na kojim živimo su obične rupčage. S mnogo potencijala priznajem, ono drveni podovi, veliki prozori, ali i dalje rupe.
– Istina!
– Stani, stani, nije samo to. Znači imamo one euro slice pizza mjesta, svaka budala je intelektualac i svaka od tih budala ispija jebeno preskupu i grandioznu kafu koja suštinski kurcu ne valja, ali oni to ne kontaju. Tu su svakako i sami poslovi. Jarane mi Slaveni gdje god da odemo ista govna nas zapadnu i samo na ista govna možemo aplicirati. Il nam ne gine prati suđe, il nam ne gine taksirati. U najboljem slučaju neka recepcija/ konobarenje!
– Kad si već kod toga, imal šta?
– Idem u petak na jedan razgovor…
– Imam i ja dva u petak.
– Perzijski restoran?
– Dobro je, nije. Subway i neki hotel i njihova recepcija.
– Nedavno me je Klara zajebala za posao u jednom hostelu
– Kako?
– Pa ja se prijavio i spomenuo joj da sam se prijavio. I , možeš misliti, ni pet ni šest prijavi se i ona i dobije posao.
– Može joj se, ima ove papire.
– Stari moj ja da imam ove papire boga oca bi
– Ma ja, znam. Jučer šaljem na konkurse i kontam, moram napraviti lažni CV
– Ma meni je moj dobar stari, šta ja znam
– Ma ne u smislu da ga napumpam, znaš i sam kume šta sam sve prošao i postigao sa svjetskom društvenom kremom i uglednim licima umjetnosti. Kontam, da lažiram CV s lošijim.
– Što bi to radio, nek vide pederi šta sve znaš!
– Jarane, neki dan sam bio na razgovoru za posao gdje me ženska doslovno pitala „A što tebi treba ovaj posao, kad imaš ovakav CV“. Nije mogla vjerovati da sam u kurcu i da bi prihvatio bilo šta jer mi je stiska.
– Bilo šta care? Hajd sagni se pa ti platim
– Ma popuši ga, ne može čovjek s tobom dvije normalne progovoriti
– Jebiga care valja nam se stisnuti sad za sad. Bit će bolje.