Izgubljene Karike: Šta je ustvari depresija i koje korake možemo sami poduzeti

Uvodnik: Razlika između depresije i lošeg dana

Svi se mi povremeno osjećamo loše i nema ništa neobično u tome. Uzroci naših osjećaja mogu biti različiti od prekida u vezi, gubitka posla preko onog jednog ispita koji smo pali, smrti bliske osobe do jednostavno zbog lošeg dana/sedmice. Sve te stresne situacije mogu nas izbaciti kratko iz našeg uobičajenog modusa djelovanja, odnosno, sasvim je normalno da na par dana nemamo volje družiti se i razgovarati s ljudima ili imamo iznenadne izljeve emocija,. To je samo način na koji se naš organizam bori sa stresom.

S druge strane, depresija je mnogo kompleksnija stvar, koja je još uvijek dosta neistraženo područje psihijatrije. Osnovna laička razlika između osjećanja loše i depresije je u tome što osobe koje boluju od depresije, osjećaju se konstantno loše u periodu dužem od dvije sedmice. Prosječna depresivna epizoda traje od šest do osam mjeseci, mada kod nekih ljudi depresivna epizoda može trajati i godinama. Neki od najčešćih simptoma depresije su: loša koncentracija, nedostatak apetita, nedovoljno sna ili previše sna, gubitak interesa za stvari koje volimo, pomanjkanje energije, usporenost, osjećaj bezvrijednosti, suicidalne misli.

Znanost iza depresije i razlozi zašto je ne primjećujemo

Malo manje laičkim jezikom govoreći, osobe koje pate od depresije dožive smanjenje frontalnog režnja kao i smanjenje zapremine hipokampusa mozga.  Depresija je također povezana s abnormalnom transmisijom neurotransmitera, posebice dopamina, serotonina i norepinefrina koji su u direktnoj vezi s našim raspoloženjima.

Prema znanstvenim procjenama 6,3% ljudi u svijetu u toku godine doživi depresivnu epizodu, te 10% ljudi u svijetu je patilo ili trenutno pati od depresije. Procenat onih koji su svjesni da boluju od depresije i osoba koje potraže stručnu medicinsku pomoć je mnogo manji. Zašto? Postoji nekoliko razloga, pojednostavljeno tri velika bi bila:

  1. O depresiji ne govori dovoljno, ljudi nisu svjesni da postoji razlika između patološke bolesti i svakodnevnih osjećaja. Iz depresije se ne može naprosto razveseliti, trznuti te nam ne može biti dobro samo koliko mi to želimo.
  2. U svijetu i dalje vlada suluda predrasuda da kod psihologa i psihijatra odlaze samo budale i budući silovatelji i ubojice.
  3. Kada i govorimo o depresiji uglavnom pričamo generalne stvari a ne spominjemo da svaka individua posjeduje drugačije simptome depresije, te da postoji više različitih vidova depresije. Dva najčešća oblika depresije su: veliki depresivni poremećaj i uporni depresivni poremećaj. Ako vas zanima koji još tipovi depresije postoje možete čitati na linku.

Kako izgleda biti depresivan? Simptomi nisu nužno isti za sve osobe niti striktno medicinski ustanovljeni ali većinom se depresivne osobe poistovjećuju sa ovih deset koraka.

  1. Gubitak samopouzdanja. Osjećaj blage nelagodne u okruženju ljudi.
  2. Otuđenje i stvaranje distance od velikih društvenih masa i šireg kruga prijatelja. Javlja se osjećaj grudobolje koji ne napušta. Samopouzdanje pada na razine propitivanja svega što se uradi ili izgovori.
  3. Nedostatak želje za komunikacijom s bilo kim osim najbližim krugom ljudi. Grudobolju kreću pratiti osjećaji težine na ramenima, ponekad i usporenost. Posao ili fakultet mogu blago biti zapostavljeni, odnosno planiranje i izvršavanje obaveza na vrijeme popušta.
  4. Komunikacija s najbližim krugom ljudi je tu, samo se sada i među njima depresivna osoba ne osjeća dobro. Nedostatak volje je pojačan, javlja se usporenost i umor, odbacivanje zdravih životnih navika.
  5. Komunikacija s ljudima kreće da iritira ali je depresivna osoba i dalje održava kako drugi ne bi pomislili da je nešto loše. Nastupa pospanost, bilo da osoba spava 4,6,8 ili 12 sati dnevno ili apsolutno suprotno. Grudobolju mjenja osjećaj anksioznosti. U ovom stadiju osoba želi biti u izolaciji. Javljaju se pojačani ili umanjeni seksualni nagoni.
  6. Komunikacija s najbližima postaje minimalna. Osjećaji usporenosti, umora te razdražljivosti su tu. Kreću preispitivanja svega što se desilo u proteklim danima, mjesecima I godinama. Sve se doima glupo i beznačajno. Koncentracija opada do nivoa da osoba nije u stanju pratiti društvene mreže, čitati ili gledati video / slušati audio sadržaje. Prehranbene navike postaju očajnički loše, osoba se oslanja uglavnom na brzu, mekanu, već pripremljenu hranu.
  7. Kreće izbjegavanje najbližijh osoba. Misli o budućnosti i dalje postoje, ali ne kao šta ću biti jednog dana ili imati nego ima li nešto nakon smrti. Izraženi sekusalni nagoni su i dalje tu mada tjelo fizički ne želi reagirati na njih.
  8. Izbacivanje mesa iz prehrane ili bilo čega što bi ih moglo asocirati na život I smrtnost. Bilo kakav zvuk postaje iritantan I nesnosan. Komunikacija sa ljudima je prestala.
  9. Misli o samoubojstvu su česte, ishrana svedena samo na ono koliko je potrebno da se preživi.
  10. Planovi za samoubistvo su tu, bilo šta bi moglo biti okidač za pokušaj u ovom trenutku.

Simptomi depresije

Kao što su simptomi i razvoj depresije različiti od osobe do osobe, tako znanstvenici tvrde da različiti faktori mogu igrati ulogu u razvoju depresije. Neki od ključnih faktora bili bi:

Biohemija: Razlike u određenim hemikalijama u mozgu mogu doprinjeti simptomima depresije.

Genetika: Depresija može da se odvija u porodicama. Na primer, ako jedan identični blizanac ima depresiju, drugi ima 70 procenata šanse da bolest ima u životu.

Ličnost: Ljudi s niskim samopoštovanjem, koji su lako preplavljeni stresom, ili koji su generalno pesimistični, izgleda da češće doživljavaju depresiju.

Sredina: Stalno izlaganje nasilju, zanemarivanju, zlostavljanju ili siromaštvu može neke ljude učiniti ranjivijima na depresiju.

Upotreba droga: Istorija zloupotrebe droge ili alkohola može uticati na povećanje šansi.

Kako se liječi

Depresija nije neizlječiva bolest, te prvi korak ka liječenju i poboljšanju je dijagnosticiranje da nešto nije ok. Trenutak u kojem osoba postane svjesna da pati od depresije, je trenutak kada čini prvi korak prema svojem napretku. Za blage oblike depresije nije nužan odlazak doktoru (Koraci 1-5) dok za teže oblike bi bilo poželjno posjetiti psihijatra (Koraci 6-10).  Kako pomoći sebi pri blažoj depresiji? Za mnoge ljude, redovita tjelovježba pomaže u stvaranju pozitivnog osjećaja i poboljšava raspoloženje. Redovno dobivanje dovoljno kvalitetnog sna, uzimanje zdrave ishrane (povećanje unosa vitamina B6, B12, D te Omega 3 masnih kiselina i đumbir) i izbjegavanje alkohola (depresiva) također može pomoći da se smanje simptomi depresije. Također promjena sredine u mnogome može da pomogne (riješiti se toksičnih ljudi, probati neke nove stvari u životu). Ako ste na blagim stepenima depresije i imate snage podijeliti to s najbližim osobama to bi vam u mnogome moglo pomoći.

Za teže oblike depresije teško je povjerovati da išta pomaže ili napraviti prvi korak. Sve osobe koje poznajem da su ipak skupile snage i otišle psihijatru mogu reći da su popravile svoje stanje, da je njihova depresija uskoro se smanjila a potom i nestala. Pomoć za teže oblike depresije uglavnom se ogleda u kombinaciji lijekova i razgovora sa psihijatrom, nakon kojih i sami doktori psihijatrije usmjeravaju pacijente da se probaju baviti sportom/raditi jogu/meditirati. Ako poznajete nekoga da se nalazi u težem obliku depresije dajte mu svoju podršku, predložite da idete s njim/njom kod psihijatra. Rješenje istinski postoji, samo je na nama da shvatimo ovu novu, kompleksnu bolest koju sve više ljudi u svijetu posjeduje.

https://www.psychiatry.org/patients-families/depression/what-is-depression

https://www.healthline.com/health/depression#and-anxiety

https://www.webmd.com/depression/guide/what-is-depression

https://ed.ted.com/lessons/what-is-depression-helen-m-farrell