The Stamp: Surova realnost izbjegličke krize ispred naših očiju

Jedan uzdah, umornog migranta koji leži na krevetu u izbjegličkom kampu, čekajući da njegovu sudbinu odrede službena lica zemlje u kojoj je završio, a potom jedan pečat na dokumentima, nanesen rukom još jednog nasumičnog bijelog, izvršitelja birokratskog procesa. Dok se opečaćeni papiri spuštaju niz odjel za migracije u jednom neprekinutom kadru, jasno je da je za službenika ovo samo još jedan slučaj kojeg samo želi da se što je prije moguće riješi. Uvodne minute kratkometražnog igranog filma The Stamp u režiji Lovre Mrđena, za koji scenarij potpisuje Mario Piragić, istinski prikazuju apsurdnost te apatičnost trenutno surove imigrantske krize koja vlada.
Film prati Tamima, mladog Sirijca koji je nakon pogibije roditelja, sa svojom sedmomjesečnom sestrom Amal prešao mukotrpni put od Idliba do Zagreba, gdje već neko vrijeme živi u migrantskom kampu. Kada Tamimova molba za boravišnu dozvolu biva odbijena, on ima svega četiri dana da napusti zemlju i ostavi za sobom posljednjeg člana porodice, jer ne može da dokaže krvno srodstvo s njom.

Foto: The Stamp – press kit

Od završnog filma ADU do ambicioznog projekta mladog filmskog kolektiva

The Stamp, je, istini za volju, na prvome mjestu najbolji pokazatelj neprikosnovenog potencijala mladih filmskih djelatnika u Hrvatskoj. Izvorno nastao kao završni rad na ADU, producentice Dalie Alić, ovaj film je ubrzo postao kolaboracija između sedam nacija te pedeset mladih filmskih profesionalaca, financiran putem Indiegogo kampanje. Mladi kreativni kolektiv, koji stoji iza projekta uspio je kako tehnički tako i umjetnički prezentirati društveno značajnu priču u filmskoj formi.

Tako, prvo primjetno je svakako sklad napetosti, emotivnih naboja te kompleksnosti situacije koji redatelj Mrđen (koji je pokazao svoju oštru i ozbiljnu režiju svojim prethodnim kratkometražnim radom Fabijan), te DOP Vedran Rapo ostvaruju u svakom kadru filma. Već ranije navedena uvodna scena izvedena u neprekidnom kadru najbolji je pokazatelj simultanog ispoljavanja naracije pokretima kamere, dodatno potaknute samom audio pozadinom. Svaki close-up u filmu tempiran je i održan dovoljno dugo da se publici mogu besprijekorno prenijeti sve emocije i približiti im se sama srž situacije u kojoj se protagonista Tamim nalazi.

Foto: The Stamp – press kit

Besprijekorni prikaz migrantske krize

Sam scenarij, svakom riječi dodatno upotpunjava sliku društvenog problema koji film prikazuje. Piragić svojim osnovnim narativom izaziva tjeskobu ograničenošću vremenom, svojim dijalozima besprijekorno oponašaju istinske situacije konfrontacije imigranata te državnih službenika te neprimjetno, prirodno provlači bitne detalje o životu protagonist. Tu je svakako i ciljana repetitivnost lokacija i događaja, jednostavan i efektivan prikaz dana koji prolaze Tamimu do napuštanja Hrvatske, kojima se najbolje iskazuje sama beznadežnost kroz koju izbjeglice prolaze. Srceparajući, trenutak susreta Amal i Tamima u završnici filma, te njihov razgovor o situaciju u kojoj se nalaze, objedinjuje emotivnost, iskrenost izražaja te nedorečenost situacije, sve s ciljem što koherentnije reprezentacije stvarnosti koja nama, stanovnicima prvog svijeta je inače nevidljiva.

Kada se na sve navedeno dodaju izvorne lokacije na kojima je film sniman (na kojima su se migranti u Zagrebu doista smješteni) te velika posvećenost glavne glumačke postavke (Frano Mašković, Katarina Bistrović-Darvaš te nevjerojatni Elie Joseph Njeim), kako kroz govor tijela i facijalne ekspresije tako i u samom rekreiranju specifičnih jezičkih naglasaka, dobije se istinski visokokvalitetan produkt, koji na žalost ostaje u formi 18 minutnog kratkometražnog rada, pored istinski velikog potencijala za solidnim cjelovečernjim filmskim ostvarenjem.

Sve u svemu, The Stamp, je zanimljiv i nesvakidašnji korak mladih filmskih djelatnika u Hrvatskoj. Film niti na  trenutak ne izrabljuje aktualnost teme, ne ostaje zarobljen u površnim pogledima prvog svijeta i stereotipe o bliskom istoku, te uspijeva prezentirati raznovrsnost te otvorenost prema svijetu kako ispred tako i iza filmske kamere. O samoj kvaliteti ovoga rada najbolje govori i to da nakon premijere na ZFF programu Kockice, film nastavlja svoj život daljim prikazivanjima na festivala diljem Europe i Azije.