The Truth: Filmski životi vječite laži u režiji H. Koreeda

Izvorno objavljeno na: https://www.ziher.hr/the-truth-hirokazu-koreeda-recenzija/

Hirokazu Koreeda izgradio je svoju redateljsku karijeru u posljednje dvije decenije kroz trinaest dugometražnih igranih obiteljskih drama na japanskom jeziku, surađujući s lokalnimJapanskim glumačkim imenima, često nepoznatim zapadnoj publici. Nakon što je njegov rad Shoplifters, prošle godine osvojio Palm d’Or za najbolji film, Koreeda se odlučio na odvažan potez, te njegovo najnovije ostvarenje The Truth, koje je dobilo čast otvoriti 76. izdanje Venecija Film Festivala, razbija gotovo sve ono što smo do sada znali o ovom japanskom redatelju. Skoro sve, jer pored francusko-engleskog jezika, velikih glumačkih imena kao što su Ethan Hawke, Juliette Binoche i Catherine Deneuve te očito visoko budžetne produkcije, jedna stvar je ostala identična, a to je autorova opsjednutost nesvakidašnjim međuobiteljskim odnosima.

Istinita majka, njena kćer i knjiga laži…

Film prati Fabienne, francusku filmsku zvijezdu na zalasku karijere koja se odlučuje izdati autobiografsku knjigu pod nazivom “Istina”. Tim povodom, njena kći, scenaristica, Lumir, vraća se iz New Yorka, nazad kući u Pariz sa suprugom Hankom, glumcem u niskobudžetnim serijama, te kćerkom Charlotte. Čitajući majčinu knjigu, Lumir otkriva da mnogo toga u “Istini” biva izostavljeno ili preoblikovano, od suludih lažnih detalja njenog djetinjstva, preko smrti njenoga, poprilično živoga, oca Pierra sve do zanemarivanja Sarah najbolje prijateljice te talentirane kolegice glumice od Fabienne. Tanka granica između surove istine i zvjezdane laži, dodatno se gubi u trenutku kada stara glumica dobiva ulogu u filmu “Memories of My Mother”, nasuprot mlađe kolegice Manon za koju svi predviđaju da je “naredna Sarah”.

Foto: facebook.com/Spojrzenie-Filmowe

Lažne majke i kćeri te istinita putovanja kroz vrijeme

Mada se The Truth na prvu može doimati kao straight forward jednostavna i prosječna drama, film je ustvari više posložen kao supresijom osjećaja vođena misterija o životima visoke klase. Svi karakteri, od batlera i kuhara preko Manon i Hanka do Lumir i Fabienne sa sobom nose djelić slagalice “apsolutne istine”, duboke emocionalne tragedije koja čeka da bude otkrivena. Tako, u uvodnim trenutcima filma, redatelj Koreeda nas uvjerava u lažnu gracioznost i sjaj filmske zvijezde i njene naizgled skladne i bezbrižne obitelji. Ipak, kako film odmiče, tako karakteri svojim nadasve nedužnim, gotovo svakidašnjim djelovanjem nam pokazuju šta se sve šuti kako bi se održao ugled i slava prezentiran na samome početku.

Neki od najupečatljivijih trenutaka filma, prikazuju oslobađanje istine kroz meta-kinematografsku prostornost. U trenutcima dok traje snimanje filma “Memories of My Mother” karakteri filma The Truth napokon postaju svoji, otkrivaju sebe i one oko njih, samo kako bi po završetku snimanja fikcije ponovno se skrili u svoje laži (posebno zabavan momenat na filmu biva kada razigrana djevojčica Charlotte se pretvara da je velika hollywoodska glumica)

Baka, unuka i scenarij  apsolutne istine

Srž filma leži u samom odnosu između Fabienne i Lumir. Odnos majke i kćeri, različitog temperamenta i životnih prilika uspijeva da intrigira u svakom trenutku filma. Da je u pitanju ozbiljan ali ipak zabavan duo najbolje pokazuje i redateljeva posvećenost da ukalupi protagonistkinje u njihove karijere. Lumir je tako više scenaristkinja nego kćer, te za nju Fabienne postaje samo još jedna suludo tvrdoglava glumica za koju je potrebno oblikovati tekst kako bi povjerovala u njega. S druge strane Fabienne je izrazito svjesna svoje dobi i svog statusa u filmskoj industriji koji iz dana u dan opada, te ustvari prihvata da nosi masku zvijezde i pred najbližima. Slojevitost istinskih i lažnih emocija i sjećanja konstantno se smjenjuje u filmu istovremeno gradeći dramsku tenziju podjednako kao i komični otklon.

The Truth povremeno zna biti repetitivan jer Koreeda iznova prikazuje iste lokacije te prezentira iste probleme i ideje. Mada to radi s ciljem da oblikuje slojeve fikcije i stvarnosti u filmu, u nekoliko navrata ponavljanje bi se moglo doimati napadno (posebice publici koja je navikla na filmove europskih i američkih redatelja). Ipak, u pitanju je minorna zamjerka – The Truth je film pažljivog i detaljnog scenarija, s jednim od najboljih glumačkih izvedbi u karijerama Catherine Deneuve i Juliette Binoche. Kada se na to doda i odvažna i razigrana režija Koreede koji ne strahuje eksperimentirati, slobodno bi se moglo reći da je u pitanju jedan od značajnijih filmova po kojima ćemo pamtiti 2019. godinu.