Mi nismo sami (“Us”, Jordan Peele)

Kada je Jordan Peele prije dvije godine, istupio sa svoje pozicije komičara na Comedy Centralu, te zauzeo ulogu režisera, nitko nije mogao očekivati da će svojim filmskim prvijencom “Get Out” uzdrmati Hollywood. Peele je u jednom mahu pokazao da umije kreirati mnogo više od kratkih komičnih skečeva, da je još uvijek moguće kreirati inovativan “niskobudžetni” horror te da je moguće kreirati film koji prikazuje rasnu nejednakost, van okvira historijskih drama i blagih drama/komedija smještenih u kvart.

Svima se jednom posreći, stoga kada je redatelj najavio da priprema jedan film koji će ponovno propitivati socio-politička pitanja u Trumpovoj Americi, kritičari i publika su dočekali vijesti s dozom skepticizma. Ispostavlja se da je “Get Out“ bio tek ugodna, komično-racionalna misaona uvertira u grotesknu društvenu noćnu moru koju redatelj oslobađa u filmu “Us”.

Ponovni susret sa sobom

Film otvara scena iz 80-ih, “Hands Across America” reklame se prikazuju na TV-u, Michael Jacksonov “Thriller” oborio je sve rekorde u popularnosti, a djevojčica Adelaide provodi svoj ljetni odmor na plaži u Santa Cruz sa svojim roditeljima. Dok se roditelji od Adelaide svađaju u zabavnom parku, djevojčica sama odluta u “kuću ogledala” u kojoj se susreće sa svojom dvojnicom. Petnaest minuta poslije, biva izbavljena iz vašarske atrakcije koja na nju ostavlja traumu.

Skok u današnjicu, Adeline sada ima svoju obitelj, te sa svojim suprugom Gabeom Wilsonom i njihovom djecom, Zorom i Jasonom odlučuje provesti ljetni odmor na vikendici u Santa Kruzu. Ono što se u toku prvoga dana doima kao prosjećno miran odmor, biva narušeno u noći kada se pred vratima obitelji Wilson javljaju njihovi dvojnici.

Glasovi preko Amerike

Ono što izdvaja “Us” u nizu filmova koji istražuju dvojnike i dualnost je vrijeme koje redatelj Peele nama gledateljima daje s obitelji Wilson prije nego se susretnemo s njihovim suprotnim stranama. Bez bespotrebne žurbe ka akciji, film nam pokazuje kako izgleda prosječan dan u ovoj obitelji, tko su njihovi prijatelji(obitelj Tyler), kojem društvenom sloju oni pripadaju te koje su njihove trenutne ambicije i strahovi.

Stoga u trenutku kada se pojavljuju dvojnici (koji sebe nazivaju “Povezani”) mi već znamo kako se Wilsonovi kreću, razmišljaju i ponašaju te zajedno s njima smo suočeni s novom nepredvidljivom situacijom. Sva ova izgradnja naravno ima smisla, jer redatelj Peele nema namjeru da svoje karaktere dvojnika svede na isprazni horror trop “Slasher” ubojica. “Povezani” su podjednako zanimljivi karakteri, kao i Wilsonovi, svaki od članova porodice dvojnika kreće se i ponaša na sebi svojstven zastrašujući način, te posjeduje životnu priču, nesretnu i suprotnu u odnosu na svog pandana.

Nešto opako se šunja u noći

Igra dualnosti te komparacije tu se ne završava. Adelaide se suočava sa svojom prošlosti, tako da elementi onoga što ju progoni iz djetinjstva, suptilno se javljaju kroz radnju filma smještenu u današnjicu. Kao što su Wilsonovi suprotnost u odnosu na „Povezane“, s aspekta življenja, tako se obitelj nalazi i sa suprotne strane spektra uspješnosti u odnosu na njihove prijatelje Tylerove. Svakako tu je i niz simbola podvojenosti i dvojnosti kroz film, od kojih su najočitiji svakako škare koje „Povezani“ koriste u svojem pokolju.

Osobno, omiljeni simbol koji u filmu funkcionira kroz više aspekata dualnosti svakako je citat Jeremija (11:11), koji prvi put vidimo kod beskućnika prije nego Adelaide uđe u „Kuću ogledala“. 11:11 potom se javlja kao trenutni rezultat utakmice američkog fudbala u jednoj sceni, kroz odraz digitalnog sata u ogledalu te na još nekoliko mjesta. Mada Jeremija (11:11) “ Zato veli Gospod: “Evo, nosim na njih zlo, iz kojega više ne mogu izaći, a ako tada zavape k meni, neću ih uslišiti..” –u filmu ne biva otvoreno izrečen, njegovo apokaliptično značenje svakako je duboko zapečaćeno u filmskom narativu.

„Us“ je film koji istovremeno uspijeva biti zastrašujuće kvalitetan horror (koji se oslanja na tradiciju horrora iz sedamdesetih i osamdesetih) te imati relevantnu i snažnu socio-političku poruku. U pitanju je rad koji nas suočava s tragedijom drugosti, nudi nam niz pop kulturalnih referenci, igra se s nama kroz niz simbolika te nam nudi nekoliko sjajnih preokreta u radnji. Možda ono najbitnije, ovo je rad koji, kako i sam redatelj kaže, ostaje otvoren za sumiranje, tumačenje i refleksiju naše svakodnevice.